Intervencije vatrogasaca nakon prometnih nesreća: Potrebna je hrabrost, mirnoća, ali i odlično poznavanje konstrukcije automobila!

Izlazak vatrogasaca na intervenciju u prometu, nakon prometne nesreće, djelomično se razlikuje od požarnih intervencija. Vatrogasni tim pri samom dolasku na mjesto prometne nesreće ima određene propisane postupke, radnje i zadatke. Istražili smo s kojim se problemima u prometu susreću vatrogasci, prilikom spašavanja ozlijeđenih osoba iz vozila, ali i kako podnose taj dio posla.

Otežavajuće okolnosti za vatrogasce su vrlo često otežan prilaz mjestu intervencije jer je uslijed prometne nesreće vjerojatno došlo do stvaranja gužvi, zastoja i kolona. Iz tog razloga svijest vozača o stvaranju hitnog koridora vrlo je bitna. Dolaskom na mjesto intervencije obavlja se izviđanje te utvrđuje stanje unesrećenih, procjenjuje da li je broj vozila i vatrogasaca na intervenciji dovoljan te po potrebi poziva dodatne snage (hitnu medicinsku pomoć, policiju, cestarske službe). Zatim posada navalnog vatrogasnog vozila organizira mjesto vatrogasne intervencije kroz organizacijske zone.

U zoni neposrednog djelovanja samo nužno vatrogasno i medicinsko osoblje obavlja neposredno spašavanje. Zona podrške je zona u kojoj se nalazi sva oprema potrebna sa spašavanje (hidraulička oprema, alati te medicinska oprema), a u toj se zoni predviđa mjesto na koje se odlažu odrezani dijelovi vozila. Sva vozila se nalaze u sigurnosnoj zoni koja se najčešće organizira uz pomoć policijskih snaga, djelatnika i vozila cestarskih službi, s tim da veličina te zone ovisi o važnosti prometnice (brzini kojom se na prometnici prometuje). Što su brzine na prometnici veće i zona je veća.

Slijedi stavljanje vatrogasnih vozila u zaštitni položaj prije mjesta prometne nesreće kako bi se vozilom zaštitilo sve spašavatelje od nalijetanja ostalih sudionika na mjesto prometne nesreće. Takvi su slučajevi velika opasnost za vatrogasce. Na kraju slijedi organiziranje svih vozila (vatrogasnih, policijskih i hitne medicinske pomoći) kako bi se unesrećene u što kraćem vremenu spasilo te u što kraćem vremenu dopremilo u najbližu medicinsku ustanovu.

Poznavanje osnovnih konstrukcijskih elemenata vozila vatrogascu olakšava spašavanje, ali i smanjuje rizik uslijed kojeg bi moglo doći do naknadnog ozljeđivanja unesrećenih, ali i samih vatrogasaca. Naknadna aktivacija zračnih jastuka uslijed nepažljivog i nekontroliranog spašavanja može ugroziti ne samo unesrećenog već i samog spašavatelja. Opasni mogu biti i spremnici s gorivom, baterijski sklopovi kod vozila na alternativne pogone: električna vozila, hibridna vozila, vozila na CNG (Compressed Natural Gas), LNG (Liquified Natural Gas), LPG (Liquified Petrolium Gas – autoplin). Treba poznavati i karoserijska pojačanja, a najčešće je to prostor putničke kabine.

Razvoj autoindustrije i modernih alternativnih načina pogona pred vatrogasce stavlja potpuno novi izazov u načinima spašavanja, ali i gašenja takvih vozila. Stoga je upotreba programa odnosno aplikacija u kojima se prikazuju osnovni konstrukcijski elementi vozila, koji bi prilikom spašavanja vatrogascima mogli stvarati probleme, stvar svakodnevne upotrebe.

Psihička stabilnost vatrogasca najbitniji je dio u samom spašavanju u prometu. Vatrogasac se, odmah nakon informacije dobivene od strane operativnog dežurnog u dispečerskom centru, priprema na slike koje se mogu očekivati na mjestu intervencije. A te slike nisu nimalo ugodne – od mrtvih osoba, odrezanih dijelova tijela, smrskanih tijela te psihički vjerojatno najteže, kada su u prometnoj nesreći nastradale mlađe osobe i djeca.

Jednaku psihičku stabilnost iziskuje i situacija kada unesrećeni zapomažu uslijed bolova i ozljeda koje su zadobili u prometnoj nesreći. Iz tih razloga vatrogasci moraju ostati psihički pribrani kako bi se tehnike i načini spašavanja koji su naučeni i za koje su vatrogasci utrenirani primijenili na najbolji mogući način te se unesrećenog spasilo u što kraćem roku.

Od naših sugovornika, zagrebačkih vatrogasaca Siniše Jembriha i Gorana Ružića saznajemo kako su neka međunarodna istraživanja pokazala da uslijed stresne situacije dolazi do gotovo 50% zaboravljanja odnosno nesvjesnog blokiranja naučenih znanja i vještina. Stoga je neprestano ponavljanje i usvajanje tehnika te novih znanja jedan od najboljih načina ”pripremanja” za takve događaje. Jer prave pripreme nema.